ORLOVI, UŽASNO SMO SPORI, TROMI I BEZIDEJNI: Grci su nas lagano rešili, a šta će tek biti protiv Holanđana i Nemaca? DETALJNA ANALIZA
Dodajte Kurir u vaš Google izborFudbalska reprezentacija Srbije doživela je nokaut na startu Lige nacija, porazom u Beogradu od selekcije Grčke - 1:2.
Neko će reći da Srbija nije zaslužila poraz, jer je on stigao u petom minutu sudijske nadoknade, ali treba biti realan i kazati da su Orlovi većim delom utakmice bili inferiorni u odnosu na Grke.
Moderan fudbal, šta je to?
Igra Srbije delovala je od samog starta staromodno. Ono što posebno plaši, suviše sporo, tromo i bezidejno. Sa ovakvom igrom, u eri modernog fudbala i brzog protoka lopte crno nam se piše, ne samo u Ligi nacija, gde su nam sledeći rivali Holandija i Nemačka, selekcije iz elitnog ranga, već i u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo.
Selektor Veljko Paunović ima dobru nameru, u to nema sumnje, ali je neshvatljivo da formaciju 4-4-2 u toku utakmice transformiše u 3-4-2-1. I tu se odlično videlo koliko je zadnja linija Srbije spora. U pojedinim trenucima srpski fudbaleri delovali su kao puževi u odnosu na brze i okretne Grke. I ne samo u defanzivnoj liniji, već i na sredini terena i napadu.
Spori kao puževi
Uostalom tako smo primili oba gola. Bili smo spori. Kod prvog, Nikola Simić nije znao gde se nalazi, bio je izgubljen u prostoru i vremenu, jer mu se sa leđa prišunjao Hristos Colis i lako matirao Vanju Milinkovića-Savića. Plus, cenatrfor grčke reprezentacije Vangelos Pavlidis, koji je bio asistent, prvo je okrenut leđima primio loptu, okrenuo se, napravio nekoliko poteza i onda uputio pas za gol. Bez da iko od srpskih defanzivaca krene u njega, startuje i blokira loptu. Neshvatljivo.
Druga stvar, nije jasno, zašto je Nikola Simić, kojem brzina baš i nije vrlina, ostajao na mestu desnog beka. A, nasuprot njega bio je brzonogi Hristos Colis. A, na klupi Srbije Kosta Nedeljković. Fudbaler koji je mogao da parira Grku, a uz to bude i koristan u napadu. Strahinja Eraković je često igrao po desnom boku. Samo konstatujemo. Drugi primljen gol, došao je tako što je Nemanja Gudelj zakasnio da izblokira centaršut Kostasa Cimikasa. Posle toga, srpski golman je zaplivao kroz vazduh, a Anastasios Duvikas zakucao loptu u mrežu, u 95. minutu.
Stanković i Samardžić na klupi
U veznom redu nam je nedostajala brzina u protoku lopte, zato smo od starta priželjkivali Aleksandra Stankovića. Nije ga bilo. Počeli su Sergej Milinković-Savić i Nemanja Maksimović. Nije se to pokazalo uopšte dobro, niti je bilo šta promenio ulazak Saše Lukića u drugom poluvremenu. Nedostajalo je i kreativnosti Lazara Samardžića, energije Vasilija Kostova, posebno kada su se umorili Sergej Milinković-Savić i Dušan Tadić. Razbili su nas Grci i u toj liniji.
Nekako, napad je najbolje funkcionisao, iako tokom 90 i više minuta nismo videli nijednu smišljenu akciju od strane srpskih fudbalera. Šteta što Luka Jović nije dao drugi gol iz izgledne situacije u prvom delu. Da smo tada poveli 2:0, ko zna... U drugom delu Dejan Joveljić pogodio je stativu, a Saša Lukić nestvarno loše gađao glavom sa pet metara. I to je bilo sve.
Grci kao zujalice
Grčka igra moderan fudbal, ima bolje igrače od Srbije i to ne treba kriti. Ono što rade Konstantinos Karecas i Hristos Colis je ultramoderan i brz fudbal. Mi to u četvrtak veče na Marakani nismo imali. Možda Srbija ima igrače sličnih kvaliteta, naravno daleko mlađe od onih koje smo gledali, ali to je posao selektora Veljka Paunovića, da im pruži konačno šansu.
Malo ko od navijača Srbije koji su gledali utakmicu protiv Grčke, kako na stadionu, gde ih je bilo nešto više od 5.000, na sablasno praznoj Marakani, može bilo šta pozitivno da kaže o reprezentaciji. Protiv Grčke se videlo da ova selekcija igrača nema budućnost i da bi selektor Veljko Paunović već sada trebalo da uradi neke konkretne stvari.
Smena generacija, ili...
Liga nacija bila je idealna da se podmladi reprezentacija, da se krene u rekonstrukciju tima. Šta Srbija dobija sa veteranima? Evropsko prvenstvo je za dve godine, većina momaka koji su igrali protiv Grčke biće blizu 40. godine. Mnogi od njih su već umorni, većina ne može da izdrži visok ritam od 90 minuta.
Sve već na startu deluje kao katastrofa, kada je u pitanju srpska reprezentacija. Šta, ako ova selekcija izgubi svih šest utakmica u Ligi nacija ? Hoće li onda neko da se nađe pametan i kaže, možda bi bilo bolje da smo uigravali mlađi tim, jer bi rezultat možda bio isti na kraju. Ali, tada bismo dobili osnovu za buduće projekte... Smena generacija trebalo je da se desi posle neuspeha u kvalifikacijama za SP 2026, u najgorem slučaju sada u Ligi nacija, a ne posle još jedne neuspešne kampanje.
Prazne tribine - jasna poruka
Sramna poseta gledalaca u Beogradu na utakmici protiv Grčke mnogo govori. Najlakše bi sada bilo kritikovati narod i njegov odnos prema nacionalnom fudbalskom timu. Činjenica je da bez rezultata nema ni interesovanja. A, tu je i vaspitanje, vezano za nacionalni osećaj i pripadnost. Nekako se to decenijama unazad izgubilo, a i ranije nikada nije bilo na čvrstim osnovama. Možda je bilo pametnije da je Srbija ovu utakmicu igrala u nekom drugom gradu...
U nedelju u Beograd dolazi Holandija. Na papiru, daleko kvalitetniji i jači sastav od Grčke. I oni igraju brzo, ali žele još brže, pa su zato angažovali Španca Ćavija kao selektora. Neće biti lako Veljku Paunoviću, a ni bilo kojem Srbinu kojem je fudbal i reprezentacija na srcu. Bože, pomozi!